Neka vam radost Uskrsa donese mir i sreću!
Uskrsna poslanica Kotorskog biskupa mons. Ilije Janjića
Nama koji vjerujemo u Kristovu pobjedu nad grijehom slavlje Uskrsa je prigoda za ushićenje: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu“! S ovim riječima raspoloženi smo Bogu zapjevati i pjesmu zahvale jer je iz ljubavi prema nama dao vlastitog Sina, koji nas je svojom smrću i uskrsnućem oslobodio ropstva grijeha. Svojom pobjedom nas je osposobio za naše pobjede, za naše duhovne obnove, za našu novost života, za pobjede nad našim grijesima.
U danima prošlog Velikog tjedna, a posebno na Veliki Petak razmatrali smo o Kristovoj ljubavi koja je na drvetu križu bila izražena u njezinoj punini. Pod težinom boli vapio je svome nebeskom Ocu: „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio“. Izmrcvaren otvorenim ranama i žegom sunca, Isus je ožednio, a umjesto vode vojnici su mu pružili spužvu natopljenu octom. Nakon toga Krist je izdahnuo. Njegov zemaljski život prekida se u 33. godini. Kristovo izmučeno tijelo položeno je u grob.
No, nebeski otac je po muci njegova Sina imao drugačiji plan koji razjarena svjetina nije razumjela. U Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću se pokazuje skriveno djelovanje Božje moći: njoj ne smeta ni teški grobni kamen, ni čuvari. Krist je uskrsnuo, grob ostaje prazan. Prvi svjedoci uskrsnuća bile su žene, slijede Petar i Ivan, a onda se sam Krist objavljuje apostolima, nakon osam dana i Tomi, pa i velikom mnoštvu ljudi.
Kristovo uskrsnuće kroz sve vjekove ostaje temelj vjere svih onih koji će ga slijediti. Sv. Pavao taj temelj izražava riječima: „Da Krist nije uskrsnuo uzaludna bi bila naša vjera“! Njegovim uskrsnućem čovjeku je vraćena nada u procvat novoga života. Čovjeku je dana mogućnost da ovdje na zemlji donese dobre plodove te da svoj život stavi u perspektivu vječnosti, kako govori psalmista u prvom psalmu da „kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica, kao stablo što mu lišće nikada ne vene, kao stablo koje će u svoje vrijeme donijeti plod“. Kristova je pobjeda nad grijehom i smrću to omogućila.
Kao što je za sv. Pavla uskrsli Krist komu je povjerovao postao nova sigurnost života tako bi i za nas u 21. stoljeću Krist trebao biti naša sigurnost, trebao bi postati kamen temeljac našeg kršćanskog života. Potpunu radost Uskrsa doživjet ćemo, kada poput sv. Pavla dopustimo uskrslom Kristu da živi u nama: „Ne živim više ja, nego živi u meni Krist“. Ta nova radost utemeljena na Kristovu uskrsnuću trebala bi biti prepoznatljiva po našem odlučnom svjedočenju Krista u svim životnim situacijama. Tek tada naše uvjerljivo svjedočenje Krista postat će putokaz za sve one koji još žive u tami i koji su shrvani životnim teškoćama. Neka našim svjedočenjem u braći oko nas ožive nove mladice života. Dao Bog da tako i bude.
Još jednom svima vama, kao i braći istočnog obreda želim sretan Uskrs.
Uz pozdrav, Vaš
+ ILIJA, biskup
