In memoriam: don Anton Belan
(Kotor, 13. studenog 1953. – Risan, 28. prosinca 2019.)
Posljednjih dana 2019. godine ovozemaljski je život u šezdeset i sedmoj godini života i trideset i sedmoj godini svećeništva napustio don Anton Tonći Belan, župnik Kotora i Škaljara, dugogodišnji generalni vikar Kotorske biskupije, proučavatelj, povjesničar i marni pregalac baštine kotorskoga kraja. Duhovnik i znalac povijesti sa kojime su surađivale kolege kako iz Crne Gore i Italije, tako i iz Hrvatske. I kojima je uvijek rado i sa susretljivošću otvarao i otkrivao prebogatu škrinju arhivskoga gradiva Kotorske biskupije.
Don Anton Belan rođen je u Kotoru od oca Tripa i majke Roze rođene Rigo. Osnovnu školu je završio na Prčanju, a Klasičnu gimnaziju Ruđer Bošković u Dubrovniku kao pitomac Isusovačkoga sjemeništa. Filozofsko-teološki studij polazio je u Splitu i Rimu. Diplomirao je na Lateranskom sveučilištu u Rimu 1980. godine. Nakon odsluženja vojnoga roka, na istom sveučilištu završio je i dvogodišnje poslijediplomske studije iz pastoralne teologije. Na Papinskom institutu za kršćansku arheologiju dva je semestra slušao predavanja i postigao predviđenu diplomu 1982. godine. Na Vatikanskoj školi za paleografiju, diplomatiku i arhivistiku 1984. godine diplomirao je arhivistiku. Kao student gost na rimskom sveučilištu La Sapienza slušao je predavanja iz latinske paleografije.
U kotorskoj katedrali sv. Tripuna zaređen je za đakona Kotorske biskupije 3. siječnja 1982. godine. Iste godine (15. kolovoza) zaređen je za svećenika od biskupa Marka Perića na otoku Gospe od Škrpjela. Bio je župnik u Škaljarima, na Mulu i u Kotoru. Od godine 1991. bio je župnik kotorske katedrale. Godine 1983. imenovan je ravnateljem biskupskog povijesnog arhiva, a 2004. generalnim vikarom Kotorske biskupije. Od 2007. godine rezidencijalni je kanonik stolnog kaptola u zvanju arhiđakona. Napisao je više članaka s područja crkvene povijesti Kotorske biskupije i bio je sudionik više znanstvenih skupova u zemlji i inozemstvu.
Prvi je u suradnji s Pomorskim muzejom Crne Gore u Kotoru široj javnosti (nizom tematskih izložbi) prezentirao bogatu kulturnu baštinu Kotorske biskupije. Autor je vrlo zapaženih izložbi poput: Srebrni križevi Kotorske biskupije od XV-XX. stoljeća 1993. godine, Primijenjena umjetnost u euharistijskom slavlju 2005. godine i Srebrni relikvijari Kotorske biskupije od 14-19. stoljeća 2009. godine te je bio koautor izložbi Barkoni portreti Boke kotorske 1994. godine, Zavjetni darovi Kotorske biskupije nakit i medalje 16-20. stoljeće 2012. godine. Autor je tematske cjeline Arhivska građa kotorskoga Biskupskog arhiva u katalogu Zagovori svetom Tripunu prigodom velike izložbe Blago Kotorske biskupije u Zagrebu 2009. godine. Također je surađivao na velikim međunarodnim izložbama u Zagrebu, Krku, Veneciji i Sevilji. Uz akademika Radoslava Tomića i profesora Marija Beusana autor je likovnog postava muzeja sakralne umjetnosti kotorske katedrale 2010. godine. Napisao je i njezin prvi turistički vodič pod nazivom Sveti Tripun i njegova katedrala (2002, 2003. i prošireno monografsko izdanje 2011.). Bio je član uredništva uglednoga časopisa »Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru« i biltena »Jedra Boke« iste muzejske ustanove. Dobitnik je nagrade Merito Navali 2012. godine, koju ova ustanova povremeno dodjeljuje za uspješnu suradnju na polju kulture i pomorstva. Bio je dopisnik je »Glasa koncila« te povremeno pisao za službeni »Vjesnik Kotorske biskupije«, za kulturnu rubriku dnevnoga lista »Pobjeda« i mjesečnik »Hrvatski glasnik«. Sudjelovao je u više televizijskih i radio emisija religijskog i povijesnog sadržaja te bio recenzent i govornik na predstavljanju više knjiga povijesnog i hagiografskog karaktera.
Pokopan je na mjesnom groblju na Prčanju u obiteljskoj grobnici, a misu je predvodio mons. Rrok Gjonlleshaj, apostolski upravitelj Kotorske biskupije u zajedništvu sa mons. Ilijom Janjićem, umirovljenim kotorskim biskupom i mons. Ratkom Perićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem Trebinjsko-mrkanjske biskupije, kao i brojnim svećenicima iz Kotorske, Barske i susjednih biskupija.
Preranom smrću don Antona Belana Kotorska su biskupija i njezini vjernici izgubili vrijednoga svećenika, zagovornika ekumenizma i suživota više nacija i vjera na tome prostoru, zaljubljenika i znalca povijesti Kotorske biskupije i bokeljske crkvene baštine. Svima koji su don Tonćija poznavali i surađivali sa njime nedostajati će prilikom svakoga posjeta Boki i Kotoru. Kao svećenik, kao znalac povijesti i kulture Boke kotorske, ali ponajprije i ponajviše kao čovjek.
/Lovorka Čoralić i Slavko Dabinović/
(Članak je objavljen u časopisu Croatica christiana periodica, god. 44, br. 85, Zagreb 2020., str. 189-190.)
Inicijativa za izradu spomen obilježja
U znak zahvalnosti don Antonu Belanu i njegovu velikom doprinosu unapređenju kulturnog života u Kotoru i posebnom doprinosu koji je dao u više od trideset godina služenja i rada u Kotorskoj biskupiji, njegovi prisni prijatelji iz Kotora na čelu s Slavkom Dabinovićem, a uz suglasnost Kotorske biskupije, pokrenuli su inicijativu za postavljanje spomen obilježja u njegovom rodnom mjestu Prčanju ispred Bogorodičnog hrama i u mjestu Škaljare – Kotor ispred crkve Gospe od snijega, u kojoj je dugo godina bio župnik.
Zbog svega navedenog smatramo da je mjesto njegova trajnog spomena na Prčanju, pokraj svog učitelja don Nika Lukovića i u Škaljarima gdje je bio župnik više od tri desetljeća, poručuju inicijatori.
Donacije za izradu spomen-obilježja mogu se uplatiti na račun:
Biskupski ordinarijat – Župa sv. Mateja, Dobrota, ž. r. 530-23176-34.
Instrukcije za uplatu iz inozemstva
