Prilikom posjeta Iva Škanate Hrvatskom građanskom društvu Crne Gore, 26. lipnja u Kotoru u razgovoru s Škanatom, novim predsjednikom Bratovštine Bokeljske mornarice 809- Zagreb, sudjelovali su Marijo Brguljan, predsjednik, Dijana Milošević, dopredsjednica i Tripo Schubert, savjetnik HGDCG.
Započevši razgovor o cilju svog posjeta Škanata je u kratkom osvrtu naveo nekoliko podataka o sebi i svom radu.
Ivo Škanata je rođen u Tivtu, pohađao je gimnaziju u Kotoru, a završio pravni fakultet u Zagrebu. Od 1971. godine je član Bokeljske mornarice Zagreb. Jedno vrijeme je bio tajnik, a 90-tih godina se povukao, jer se nije slagao sa promjenom naziva Bokeljske mornarice u “Hrvatska bratovština Bokeljska mornarica 809”. Smatrao je to potpuno pogrešnim nazivom koji ne odgovara profilu Bokeljske mornarice, a hrvatski pridjev preuranjen, ne zato što nije smatrao da je Bokeljska mornarica dio hrvatskog nacionalnog identiteta, nego je naprosto smatrao da prije nego se taj krupan povijesni iskorak naprijed uradi, treba obaviti razgovor s Bokeljskom mornaricom 809 Kotor.
U uvodnoj riječi Schubert je podsjetio Škanatu kako je suradnja HGD CG s Bokeljskom mornaricom 809 Zagreb započeta odmah nakon osnutka Društva 2001. godine i kako su u proteklom periodu realizirani brojni projekti, koji garantiraju plodnu suradnju i u budućnosti.
Škanata se zahvalio na prijemu i objasnio povod njegovog dolaska.
„Ono zbog čega sam najviše inzistirao na ovom razgovoru to je da vas naprosto upoznam sa onim što mi trenutno radimo, što je naša preokupacija, koji su naši ciljevi i na što smo usmjerili naše aktivnosti. Prije nekoliko godina ponovno sam se aktivirao, ocijenio situaciju, vidio što se događa. Smatrao sam za sve ovo vrijeme, za koje se zaista vrijedno radilo na prezentaciji kulturne baštine hrvatskoj javnosti, po mojoj procjeni je bila zapostavljena veza sa Bokeljskom mornaricom Kotor. Onog trenutka kada smo se mi nazvali Hrvatskom bratovštinom Bokeljska mornarica 809 prestala je svaka službena komunikacija sa Bokeljskom mornaricom u Kotoru i Bokeljskom mornaricom u Hrvatskoj. To nije moglo biti održivo, jer mi imamo i potomaka ljudi koji su stvarali tu povijest, a naročito ističem utjecaj Zagreba na događaje u Bokeljskoj mornarici koji je često bio presudan za Bokeljsku mornaricu.
Općenito od 90-ih, pa nadalje smo strahovito puno radili na promociji i afirmaciji Bokeljske mornarice i bilo je neprirodno da mi ne komuniciramo. Naravno postavilo se pitanje kako to ostvariti. Čelnici Bokeljske mornarice iz Kotora su tražili da se izbriše riječ “hrvatska” iz naziva, a mi smo tu poziciju branili. Postavili smo sebi cilj da dobijemo jedan dokument koji će priznati Hrvatska i Crna Gora, a čiji će smisao biti da su baštinici Bokeljske mornarice hrvatski narod i crnogorska država. Mislim da to nije neostvarivo, ali je trebalo definirati kako ostvariti ovaj cilj. Prvo i osnovno je bilo homogenizirati Bratovštine u Hrvatskoj, što smo i uspjeli. Danas u ovom trenutku sve Bratovštine Bokeljske mornarice u Hrvatskoj su u svom programu prihvatile naš cilj, odnosno cilj koji je potekao od Bokeljske mornarice 809 Zagreb. Naime, prihvaćen je i način na koji ćemo se odnositi prema Bokeljskoj mornarici u Kotoru. Ako smo uvjereni, a jesmo, da je Bokeljska mornarica dio hrvatskog nacionalnog identiteta, onda smatramo da treba za ovaj prijedlog tražiti mišljenje i od hrvatske Zajednice u Boki Kotorskoj. Dobili smo podršku od Hrvatskog nacionalnog Vijeća Crne Gore. HNV je tražio da se pitanje Bokeljske mornarice riješi na temelju zaštite kao kulturne nematerijalne baštine hrvatske manjine u Crnoj Gori.
Želio sam u kontaktu sa Vama vidjeti u kojoj mjeri Hrvatsko građansko društvo Crne Gore može prihvatiti navedene naše stavove i ciljeve.
Za razliku od dosadašnje prakse smatramo da je potpuno pogrešno što je pitanje nacionalnog identiteta usmjereno prema povijesničarima. Pitanje nacionalnog identiteta i naziva Bratovštine nije pitanje za povijesničare, nego je to prvenstveno političko pitanje, kako ga mi ocjenjujemo. Ono što ide u prilog ovome je sadašnji nacionalni sustav Bokeljske mornarice, koji datira još od polovice 19. stoljeća, a vjerojatno i ranije. Sva dešavanja od tog perioda pa do danas daju nam za pravo da smatramo da je veliki utjecaj hrvatskog naroda na očuvanje Bokeljske mornarice.
Pokušati ćemo zainteresirati za ovaj problem i hrvatske vlasti, jer ako je to političko pitanje, onda to politika mora riješit. Naveli smo da se pitanje tog identiteta treba tretirati kao pitanje jedne uže male zajednice Hrvata koja asimiliranjem nestaje, te da se to pitanje postavi kao pitanje od državne važnosti za državu Hrvatsku i za hrvatski narod i da se to rješava u pregovorima između Republike Hrvatske i Crne Gore. Naša procjena je i da se crnogorski dio populacije u Crnoj Gori ne bi trebao suprostavljati ovoj promjeni naziva, obzirom na nacionalni sastav Bokeljske mornarice, kojega čine uglavnom Hrvati. Dakle to je ono čemu smo u ovom trenutku posvećeni“, završio je svoje izlaganje Škanata.
Predsjednik Brguljan je konstatirao da je to krupno pitanje, na koje nije moguće u ovom momentu odgovoriti, ali da će to biti predmet rasprave na Upravnom odboru Društva. U svakom slučaju ovo pitanje se ne može u ovom momentu raspravljati s čelnicima Bokeljske mornarice u Kotoru, obzirom na trenutne unutrašnje probleme u njihovoj organizaciji. Po nama je prvo potrebno konsolidirati njihove redove, kako u organizacionome pitanju, tako i u statutarnim rješenjima, kazao je Brguljan.
