Radio Kotor:
Promocija projekta “Očuvanje jezika hrvatske nacionalne manjine-časopis Hrvatski glasnik” održana je 16.11. u palati Bizanti. Organizatori su bili Sekretarijat za kulturu, sport i društvene djelatnosti i Hrvatsko građansko društvo.
O demografskoj problematici hrvatske nacionalne manjine u Boki i u Crnoj Gori i o njihovoj budućnosti govorio je Tripo Schubert iz Hrvatskog građanskog društva. „Stanovništvo stalno pulsira i prilagođava se društvenim zbivanjima. Na svaku pozitivnu promjenu reaguje rastom, a na svaku negativnu-padom, odnosno bježanjem i iseljavanjem stanovništva. Ne radi se o pukim brojevima, oni ustvari pokazuju trend razvoja sredine, društva, nudeći istoričarima uporišne tačke u njegovim istraživanjima. Katolici su u posljednjoj četvrtini 17. vijeka bili većinsko stanovništvo Boke Kotorske. Sredinom 18. vijeka ima ih nešto više od 7 000, dok je pravoslavnih bilo 10 000. Krajem 19. vijeka ima nešto manje od 12 000 katolika (34%) i nešto manje od 23 000 pravoslavnih (66%). Između dva svjetska rata bilo je oko 15 500 katolika (37%) i oko 25 500 pravoslavnih (63 %). Godine 1961. bilo je nešto više od 9 000 stanovništva Boke(24 %), a 1991. godine bilo je nešto manje od 5 000 Hrvata (oko 8%) u Boki. Istorijska zbivanja koja su završavala smjenom država, uključujući raspad SFRJ uticala su na iseljavanje Hrvata sa područja Boke Kotorske. Iseljavanja pripadnika hrvatske nacionalnosti zabilježena su u Crnoj Gori, a izvan područja Boke. Emigracije pripadnika hrvatske nacionalne zajednice u Crnoj Gori rezultirale su daljnjim opadanjem broja pripadnika ove zajednice.
Na popisu stanovništva iz 2003. godine Hrvata je bilo 6 811, a na popisu 2011. godine taj broj je iznosio 6 021 što je za 11,6 % manje nego na prethodnom popisu stanovništva. U Crnoj Gori je gotovo svaki stoti stanovnik Hrvat. Ovo nije jedina negativna posljedica naznačenih iseljavanja Hrvata sa teritorije Crne Gore. Tako su oni zapravo izgubili i status manjinskog naroda, jer je njihov udio u ukupnom stanovništvu Crne Gore sveden na 0.97%. Iz navednih podataka može se zaključiti da je broj Hrvata u Crnoj Gori između 2003. i 2011. godine smanjen za 11,6%, da se smanjivao po prosječnoj godišnjoj stopi od 1,5 %. Dakle, riječ je o negativnom trendu koji je najizraženiji na području Boke Kotorske, a iznosi 14 % manje pripadnika hrvatske populacije u odnosu na 2003. godinu. Demografske karakteristike ne predstavljaju demografsko pitanje, već je ono mnogo složenije. Brojnošću, pojedine manjinske zajednice ostvaruju svoja kolektivna prava. Jezik je dio nematerijalne kulturne baštine određenog naroda i otuda njegovo socio-kulturno označenje kao medija preko kojeg se prenose mnogi atributi kulturne baštine jednog naroda. Suštinski uzrok demografskog pada Hrvata u Boki je njena getoizacija koja je praktično završena krajem 17. vijeka. Sve što se kasnije dogodilo zapravo je posljedica”, istakao je Schubert.
O jeziku ako identitetskom pitanju, zašto učiti hrvatski jezik, o hrvatskoj nastavi u inostrantsvu i u Crnoj Gori govorila je profesorka hrvatskog jezika Ana Šarčević. „Niti jedna etička i jezična zajednica nije svoj opštenacionalni standardni jezik oblikovala nikome za ljubav ili u inat. Standardni se jezik oblikuje iz vlasitiog socio-lingvističkog stanja po mjeri vlasitith komunikacijskih potreba. Ovladava se njime samo stalnim učenjem. Osim komunikacijske, jezik ima još uloga: ujedinjujuću, razgraničujuću, orjentacijsku i simboličku”, pojasnila je Šarčević.
Moderatorka je bila Madalena Jovanović iz Sekretarijata za kulturu sport i društvene djelatnosti.
Podsjetimo, projekat “Očuvanje jezika hrvatske nacionalne manjine-časopis Hrvatski glasnik” je finansiran od strane Savjeta Evrope kroz program „Promocija ljudskih prava i zaštita manjina u jugoistočnoj Evropi”.
Radio Dux:
U palači Bizanti jučer je održana promocija projekta “Očuvanje jezika hrvatske nacionalne manjine – časopis Hrvatski glasnik” u organizaciji Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti te Hrvatskoga građanskog društva Crne Gore. Demografskom problematikom u očuvanju jezika u svojemu se izlaganju pozabavio član Upravnoga odbora Hrvatskoga građanskog društva Crne Gore Tripo Schubert. O jeziku kao identitetskom pitanju i o učenju hrvatskoga jezika u Boki kotorskoj govorila je voditeljica hrvatske nastave u Crnoj Gori prof. Ana Šarčević. Moderatorica je bila Madalena Jovanović iz Sekretarijata za kulturu, sport i društvene djelatnosti. Ovaj projekt financira Savjet Europe kroz program „Promocija ljudskih prava i zaštita manjina u jugoistočnoj Europi”.
Tripo Schubert u svojemu se izlaganju fokusirao ne samo na demografsku problematiku hrvatske nacionalne manjine u Boki kotorskoj, odnosno Crnoj Gori, tijekom povijesti nego je govorio i o njezinoj budućnosti. Demografska se slika mijenjala kako se stanovništvo prilagođavalo društvenim zbivanjima i taj se kontekst ne smije gubiti iz vida što je čest slučaj zarobi li nas nacionalni osjećaj i promatramo li samo svoju nacionalnu skupinu, upozorio je Schubert.
Iznoseći statističke podatke i brojke pokušao je naći razloge opadanja broja Hrvata u Boki kotorskoj: „Srednjovjekovne veze Dubrovnika s Kotorom vrlo su intenzivne. Ženidbene veze dubrovačkog i kotorskog patricijata, kako svjedoče matrimonijalni ugovori sačuvani u dubrovačkom arhivu, brojne su. Više od jedne četvrtine dubrovačkih plemićkih rodova vuče podrijetlo iz Kotora. Intenzitet veza Dubrovnika i Kotora naglo opada u 15. stoljeću kad se gasi autonomija Kotora i započinje mletačka dominacija, a pogotovo nakon osmanskog zauzimanja primorja od Risna do Herceg-Novog (1483.) te Grblja (1497.), kad se, stvaranjem koridora prema Dubrovačkoj Republici, izgubila granična veza. Suštinski uzrok demografskog pada Hrvata u Boki kotorskoj je getoizacija Boke kotorske koja je praktično završena krajem 17. stoljeća. Sve što se kasnije dogodilo zapravo je posljedica.“
Schubert je, govoreći o budućnosti Hrvata u Crnoj Gori, usporedio položaj Hrvata u Boki kotorskoj s položajem Hrvata u Hrvatskoj ulaskom u Europsku uniju. Stvaranjem Europske unije stanovništvo se Europe disperzira, udio se većinskih naroda u nacionalnim državama smanjuje, a pogotovo će se taj udio i dalje smanjivati na atraktivnim lokacijama kakva je zasigurno i jadranska obala.
„Pristup da svaki Hrvat bez obzira živi li u Americi, Australiji, Crnoj Gori ili u samoj Hrvatskoj ima ugodan život, život koji omogućava prosperitet njegovoj obitelji, život u kojem s ponosom može istaknuti svoju pripadnost, a da pritom ni najmanje ne ugrožava pripadnost bilo koga drugoga. Jer, naše bogatstvo nismo samo mi. I drugi su naše bogatstvo. Trebaju nam. I oni nama i mi njima“, zaključio je Schubert svoje izlaganje.
Šarčević je govorila o očuvanju jezika kao o identitetskom pitanju. Među kulturnim sastavnicama nacionalnoga identiteta s dobrim se razlozima uvijek ističe jezik. Ali jezik nema samo komunikacijsku ulogu. Ona je, doduše, temeljna, ali za svoje govornike jezik ima i niz drugih, ništa manje važnih uloga. Hrvatski jezik, istina, služi ponajprije sporazumijevanju članova hrvatske jezične i etničke zajednice, ali osim te komunikacijske uloge ima on i još neke uloge kako to definira prof. dr. Marko Samardžija: ujedinjujuću, orijentacijsku, simboličku, razgraničujuću i izobrazbenu ulogu.
U drugom je dijelu izlaganja Šarčević govorila više o tome na koji je način od 2004. godine omogućeno djeci pripadnika hrvatske nacionalne manjine njegovati svoj jezik i kulturu u Crnoj Gori. Hrvatska se nastava u Crnoj Gori, kao i općenito hrvatska nastava u inozemstvu, organizira zahvaljujući Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske. Namijenjena je djeci i mladima, hrvatskim državljanima koji žive u drugim državama, odnosno djeci i mladima hrvatskoga podrijetla kojima je hrvatski obiteljski jezik. Hrvatska nastava otvorena je i ostaloj djeci koja žele učiti hrvatski jezik i upoznati hrvatsku kulturu.
Vlastitim se standardnim jezikom ovladava samo učenjem. To je obveza svih pripadnica i pripadnika jezične zajednice i što se ta obveza savjesnije i temeljitije izvršava to je poznavanje vlastitoga standardnog jezika potpunije i bolje.
