U subotu, 25. 06. 2016. godine u Centru za kulturu “Nikola Đurković” održana je poetsko – glazbena večer posvećena bokeljskom glazbeniku i pjesniku Vicku Nikoliću, u organizaciji Hrvatskog građanskog društva Crne Gore.
U programu su sudjelovali Mandolinski orkestar “Tripo Tomas” Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, članovi Amaterskog kazališta “Petar Tomas” Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, hor Osnovne škole “Narodni heroj Savo Ilić”, hor Muzičke škole “Vida Matjan”, dječji zbor “Leptirići” Hrvatskog kulturnog društva “Tomislav” i Folklorni ansambl “Nikola Đurković”, a kao gosti programa dječji tamburaški orkestar – KUD “Eugen Kumičić” iz Križišća.
Čarobnim svijetom bokeljske poezije i glazbe vodili su prisutne Maja Grgurović, Jakov Bulajić i Antonio Grgurović.
Podsjetimo se i da je Hrvatsko građansko društvo Crne Gore-Kotor 2005. godine bilo nakladnik knjige “Boka kotorska u pjesmi, slici i sjećanju” autora Vicka Nikolića koja je tiskana u Zagrebu uz financijsku potporu Hrvatske gospodarske komore.
Vicko Nikolić, još davne 1961. godine, napustio je Boku doselivši se u Zagreb, ali ni u jednom trenutku svoga života njegove misli nisu otišle iz njegovog rodnog kraja. S Bokom u srcu zauvijek prije dvije godine u veljači napustio je i Boku i Zagreb i sve svoje voljene, ostavljajući značajan trag svoga bitisanja na ponos i slavu i državi Hrvatskoj i Crnoj Gori.
Vraćao se pjesnik uvijek srcem i dušom voljenoj Boki. Opjevao je i veličao svaki kamen svog rodnog kraja, uzdizao čarobnu ljepotu i mirise Boke i s nostalgijom tiho čeznuo za njima. Nikada Vicko Nikolić nije ostavio ni zaboravio Boku. Vraćao se pjesnik bajkolikom zalivu u svakom trenutku svog života i darivao joj svoja najbolja ostvarenja.
Volio je Vicko svoj rodni kraj i srcem i perom. Ovjekovječio je svoju ljubav stihovima i glazbom ostavljajući rodnom kraju sva svoja djela.
Vicko Nikolić pjevač, glazbenik, skladatelj, član Hrvatske bratovštine Bokeljske mornarice 809, istraživač narodnog blaga i zaljubljenik u Boku kotorsku, rodio se 1933. godine u Gornjoj Lastvi. Pjevati je počeo već u najranijem djetinjstvu, a ljubav prema pjesmi, posebno dalmatinskoj, prenijela mu je majka koja je bila rodom sa Šolte. S 15 godina počeo je svirati gitaru, zatim havajsku gitaru, nakon čega se počeo intenzivnije baviti pjevanjem u klapama te sviranjem i pjevanjem u raznim plesnim orkestrima.
U Zagrebu, u kojem je živio do smrti, doselio je 1961. godine. Tamo je nastavio glazbeno obrazovanje te zasnovao radni odnos sa Zagrebačkom operom, u kojoj je pjevao do mirovine 1993. U navedenom je razdoblju sudjelovao u više od 200 opernih i drugih glazbenih scenskih djela, a surađivao je i s najpoznatijim svjetskim opernim solistima, redateljima i dirigentima, kao što su Herbert von Karajan, Lovro Matačić i mnogi drugi.
Pjevao je i u mješovitom pjevačkom zboru Kulturno umjetničkog društva „Bratstvo” iz Tivta. Sredinom šezdesetih godina seli u Šibenik, gdje je honorarno pjevao u tamošnjoj opereti, u KUD-u „Miro Višić”, nekoliko klapa, učio svirati klarinet i saksofon i počeo skladati za dječje komade – „Psić i mačkica” i „Čiča Tomina koliba”.
Pjesme Vicka Nikolića o Boki plod su njegova dugogodišnjeg i svestranog bavljenja glazbom, uspomena iz djetinjstva i mladosti, sjećanja, razmišljanja i nostalgije prema Boki, kojoj se u mislima uvijek vraćao.
Tekstove za jedan broj pjesama napisali su : Maja Perfiljeva, Stijepo Mijović Kočan, Vladimir Krsnik i Stela Levanić.
Većinu tekstova napisao je sam pjesnik a tekstove svih pjesama uglazbio. Poznate su njegove izvedbe sa dugogodišnjom članicom zagrebačke Opere Ljiljanom Budičin.
Sve pjesme Vicko je namijenio svim Bokeljima i prijateljima Boke, gdje god oni bili. “Svatko će u njima naći nešto lijepo, a u nekima i dio sebe” – govorio je Vicko Nikolić o svojim djelima.
Recitalom “Čarobna Boka” u izvedbi Irine Bulajić i pjesmom hora Osnovne škole “Narodni heroj Savo Ilić” dirigentice Vesne Ivanović koju je pratio Mandolinski orkestar “Tripo Tomas” Hrvatskog građanskog društva Crne Gore sa dirigentom Ivom Brajakom započela je večer glazbe i poezije u znak sjećanja na velikog glazbenika i pjesnika.
Neizmjerna je tuga kojom je Vicko Nikolić napustio svoj rodni kraj, ali svu svoju tugu i čežnju pretakao je u glazbu i poeziju, onako kako samo to duša bokeljska zna. Koliko nostalgije može stati u malo riječi prikazali su stihovima pjesme “Moj zavičaj” Marija Plamenac i Milica Popović.
Za glazbenikom su ostale riječi i djela povećena Boki kojima je oživljavao svoje uspomene i gradio tu neraskidivu vezu sa rodnom Bokom. Sva njegova stremljenja stala su u poznate riječi pjesme “Vraćam se tebi Boko moja” koju je izvela Petra Bulajić, a prekrasne note Vickove glazbe dočarali su nam Mandolonski orkestar “Tripo Tomas” Hrvatskog građanskog društva i hor Muzičke škole Vida Matjan iz Kotora.
Pamtit će zavičaj svog pjesnika, a pjesmama njegovim učiti će se naša djeca kako se voli Boka. “Predivno Jadransko more” još jedno je djelo prožeto čežnjom i željom za dodirom svog rodnog kraja – Boke. Marija Plamenac dočarala je sliku predivnog Jadranskog mora Vicka Nikolića, kako ga je pjesnik doživljavao.
Svoj naklon dao je Vicko i skrivenim tajnama bokeških kala čijom tminom se stoljećima pomaljaju vječne ljubavi.
Ovu tematiku Vickovih skladbi prikazao je Dječji zbor “Leptirići” Hrvatskog kulturnog društva Tomislav izvedbom pjesama “Da nije bilo one škure kale” i “Mornaru nevjerni”.
Tuga odlaska iz rodnog kraja oslikana je u pjesmi “Boko moja” koju je izvela Milica Popović.
Mila Boka ne zaboravlja svoje sinove. Voli ih i čuva u sjećanjima i prenosi kulturne tradicije na mlade generacije.
Neodvojiv dio bokeljske kulturne baštine je i folklor ovoga kraja. Folklorni ansambl “Nikola Đurković” spletom bokeljskih igara dočarao je sliku Boke kakvu je glazbenik nosio u srcu.
GOSTI PROGRAMA – KUD “Eugen Kumičić”
Ovu večer sjećanja na Vicka Nikolića darivali su svojom glazbom i gosti iz Križišća.
Križišće, maleno naselje općine Kraljevice, smješteno je na ulazu u Vinodolsku kotlinu. U ovom mirnom domaćinskom naselju živi i radi više od 30 godina Antica Rempešić, koja vodi KUD “Eugen Kumičić” nastojeći očuvati tradicionalnu glazbu ovog područja. Za svoj dugogodišnji rad na njegovanju tradicije svog kraja Antica Rempešić je dobila i Nagradu Grada Kraljevice za životno djelo.
Antica Rempešić, ili u Križišću poznatija kao teta Tonći, rođena u Boki, jedna je od mnogih koji u svom srcu nose uspomene i čežnju na svoj rodni kraj.
Zvuci tamburice u Križišću se njeguju već 130 godina, a posljednjih 30 zahvaljujući prije svega trudu i entuzijazmu predsjednice Antice Rempešić, kao i svih mještana koji doprinose da i danas tamburice u Križišću sviraju u ritmu ljubavi i mladosti.
Mladi virtuozi na braču, basu, bisernici, tamburici, bugariji, čelu i čeloviću uspješno uče i njeguju tradicijske vrijednosti ovoga kraja.
Poklon večeri u čast Vicka Nikolića i poklon svojoj voditeljici Antici Rempešić, rođene u Boki, čije nostalgično srce vječno nosi miris i okus svog rodnog kraja, kao i svim sinovima i kćerima Boke u dalekom svijetu, dali su Dječji tamburaški orkestar Kulturno umjetničkog društva “Eugen Kumičić”.
Vicko Nikolić ostaje da živi u našim sjećanima, u svakom šumu mora naše Boke i u pjesmama koje će se pamtiti i pjevati.
Foto: Radio Dux
