Četvrti broja Bokeškog ljetopisa, u kojem je predstavljen Zbornik radova sa znavstvenog skupa “Isprepleteni identiteti: Kotor i Dubrovnik i njihovo zaleđe u višestoljetnoj perspektivi”, promoviran je u srijedu u Galeriji solidarnosti u Kotoru.
„Ovaj broj Bokeškog ljetopisa posvećujemo sjećanju na akademika Nenada Vekarić (Split, 1955. – Zagreb 2018.) profesora, istraživača i upravitelja Zavoda za povjesne znanosti HAZU u Dubrovniku, koji je bio inicijatorom naučnene konferecije „Identiteti: Kotor i Dubrovnik i njihovo zaleđe u višestoljetnoj perspektivi”. Konferencija je održana 21. i 22. travnja 2017. u Kotoru u organizaciji dubrovačkog Zavoda za povjesne znanosti i, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, kotorskog Hrvatskog građanskog društva Crne Gore i Sveučilišta u Dubrovniku“ – kazala je predsjednica Ogranka Matice Hrvatske u Boki kotorskoj mr Marija Mihaliček.
Ona je pojasnila zašto se Ogranak Matice Hrvatske u Boki kotorskoj pojavljuje kao suizdavač sa Hrvatskim građanskim društvom CG ovog broja Bokeškog ljetopisa.
„Zato što smo prepoznali značaj zajedničkog djelovanja i važnost povezivanja hrvatskih udruženja na polju istraživanja, valorizacije kulture i tradicije Boke kotorske. Dobro je poznato da je izdavaštvo jedna od najznačajnijih aktivnosti Matice Hrvatske, s toga smo željeli da podržimo i pomognemo objavljivanje jedine hrvatske stručne publikacije u Crnoj Gori. Svi radovi imaju dodira sa kulturnim, istorijskim, socijalnim posebnostima Kotora i Boke kotorske, od srednovijekovlja do 20 stoljeća i donose nova znanstvena saznanja, koja doprinose valorizaciji i afirmaciji povjesnog i kulturnog naslijeđa”, kazala je Mihaliček.
U ovom izdanju ,,Bokeškog ljetopisa” objavljeni su radovi dubrovačkih i kotorskih eminentnih autora, istakla je predstavljajući radove koji su se našli u časopisu bibliotekarska savjetnica Jasmina Bajo.
„Misija Bokeškog ljetopisa je da savremenom čitaocu predstavi naučne i kulturno-umjetničke radove, prvenstveno Hrvata iz Boke Kotorske, ali i ostalih autora, koji se tiču naše bogate kulturne baštine. Cilj je promovisati one kulturne vrijednosti, kojima se posebna pažnja posvećuje u svim evropskim zajednicama“, kazala je Jasmina Bajo.
Bokeški ljetopis je tiskan u 300 primjeraka, a projekat je pomogao Središnji državni ured za Hrvate izvan RH.
U muzičkom dijelu programa nastupio je Mandolinski orkestar HGD CG „Tripo Tomas“, pod dirigentskom palicom prof. Iva Brajaka.
Izlaganje predsjednice Ogranka Matice Hrvatske u Boki kotorskoj mr Marije Mihaliček
U četvrtom broju„ Bokeškog ljetopisa“, publikovan je dio radova sa znanstvenog skupa „Isprepleteniidentiteti: Kotor, Dubrovnik I njihovo zaleđe u višestoljetnoj perspektivi” koji se održao u Kotoru 21. i 22. 04. 2017. godine, u organizaciji Hrvatskog građanskog društva Crne Gore, Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zavoda za povijesne znanosti u Dubrovniku i Sveučilišta u Dubrovniku. Kažem dio radova jer su ovdje publikovani samo referati autora koji su na poziv HGD-a dostavili blagovremeno svoje radove. Želim podsjetiti da je zamisao ovakvog okupljanja u Kotoru dugujemo uvaženom akademiku Nenadu Vekariću, koji je preminuo 20.7.2018. godine . Zato ovaj broj Bokeškog ljetopisa posvećujemo sjećanju na akademika Nenada Vekarića ( Split,1955.- Zagreb, 2018.) profesora, istraživača i upravitelju Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku
Zašto se Ogranak Mh u Boki kotorskoj pojavljuje kao suizdavač najnovijeg broja Bokeškog ljetopisa ? Prije svega što smo prepoznali značaj zajedničkog djelovanja i važnost povezivanja hrvatskih udruga napolju istraživanja, valorizacije kulture i tradicije Boke kotorske.Dobro je znano koliko je izdavaštvo jedna od najznačajnijih aktivnosti Matice hrvatske, stoga smo željeli da podržimo i pomognemo izlaženje jedine hrvatske stručne publikacije u Crnoj . Gori Ogranak Matice hrvatske u Boki kotorskoj je zato publikovanje Bokeškog ljetopisa sa zbornikom radova, kandidiralo kroz projekat kod Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, na javnom natječaju za 2019.godinu. Zato zahvaljujemo Središnjem državnom uredu što su prepoznali vrijednost ovog projekta i omogućili da se realizira. Kako su troškovi tiskanja knjige bili veći od planiranih projektom, pomogli su HGI,HNV, Turistička organizacija Kotor i Sekretarijata za kulturu Opštine Kotor, na čemu se i ovom prilikom zahvaljujemo. Isto tako želim u ime izdavača i suizdavača zahvaliti Redakciji Bokeškog ljetopisa, te gosp.Dubravku Stamatoviću koji je uradio dizajn i grafičku pripremu i štampariji Gudco iz Perasta.
Mislim da predstavljanje kompleksnog sadržaja zbornika zavrijedio više promotora koji su specijalisti za pojedine , no zbog više poznatih razloga odlučili smo se da Vas Jasmina Bajo, članica UO HGD-a i ujedno članica Ogranka Mh u Boki kotorskoj ,upoznamo u najkraćem sa autorima i njihovim radovima koje donosi novi broj Bokeškog ljetopisa.
Ono što je važno na samom početku istaknuti je da svi referati imajudodirasapovijesnim, socijalnim i kulturnimosobenostimaKotora i Bokekotorske od srednjovjekovlja do XX stoljeća i donose nova naučnasaznanjakojasuprinosvalorizaciji i afirmaciji povijesnog I kulturnognasljeđa, a istotako kroz većinu njih , se provlače povijesni, društveni i kulturni dodiri dvagrada : Kotora i Dubrovnika.
Bokeški ljetopis sa vise od 300 stranica donosi radove jedanaest autora iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
Dužna sam ovom prilikom reći da nijesmo mogli dobiti referat akademika Vekarića Bokokotorski etnici na području Dubrovačke Republike ,jer je u vrijeme pripreme Bokeškog ljetopisa bio na liječenju. Redakcijaje prihvatila sugestiju njenog člana gosp.Tripa Schuberta da uvrsti drugi prilog uvaženog znanstvenika, koji se s pravom smatra najvećem povijesničarem Dubrovnika, posebno za područje povijesne demografije stanovništva Dubrovnika i Dubrovačke Republike. Zato će svakako čitaocima Bokeškog ljetopisa biti zanimljiva njegova razmatranja, a potaknuta knjigom dr.Milenka Pasinovića “Hrvati u Crnoj Gori” o uzrocima demografskih procesa i povijesnih okolnosti koje su dovele do smanjenja broja Hrvata kao autohtonog stanovništva Boke kotorske.
U predstavljanju zbornika skrenula bih vašu pažnju na četiri referata , koji se bave vremenskom srednjovjekovnog Kotora , kao i praćenje razvoja grada i komune Kotora , njegovih institucija i njegovih stanovnika.
Zdenka Janeković Romer je profesorica iznanstvena savjetnica u Zavodu za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku i profesorica na doktorskom studiju “Povijeststanovništva”na Sveučilištu u Dubrovniku.
Glavna područja istraživanja su plemstvo, obitelj, društvena praksa i kultura u srednjovjekovnom i ranonovjekovnom Dubrovniku.
U svom radu Komuna grada Kotora u srednjem vijeku – posebnost institucionalnogi I društvenog razvoja donosi sintezu posebnosti društvenog razvoja Kotora na temelju svih relevantnih istorijografskih izvora od najstarijih do savremenih. Rad je strukturiran kroz šest poglavlja koja prate hronologiju od ranog srednjeg vijeka od 9.vijeka i razdoblja pet vladavina kroz sačuvane isprave, Notarske knjige i Statut – glavnog izvora za poznavanje povijesti srednjovjekovnog Kotora. Na temelju svih relevantnih svjedočanstava autorka zaključuje da Kotor ne pokazuje bitne institucionalne promjene kroz sva razdoblja srednjeg vijeka.
Socijalno-ekonomska struktura društva u Kotoru u prvoj polovini XIV vijeka, iz pera doajena crnogorske arheologije i povijesničara Kotora mr Jovana Martinovića. Polazeći od činjenice da društvo u Kotoru nijesu činili plemićki rodovi, predstavnici crkvenih institucija, već i pučanski stalež iz koga su poticali zanatlije i trgovci, autor ističe važnost ove populacije u socijalnoj, ekonomskoj strukturi grada. Poslovne i obiteljske veze kotorskog i dubrovačkog plemstva u 14. stoljeću je naslovljen rad, Željka Brguljana dobro nam poznatog, svestranog i posvećenog istraživača prošlosti Boke kotorske. Ovdje se autor referira na vijesti kotorskih notara 14.vijeka, služeći se prijepisima u dvije knjige Spomenika Antona Myera Na osnovu pronađenih, analiziranih primjera poslovnih i porodičnih veza kotorskih i dubrovačkih plemićkih rodova, Brguljan potvrđuje intenzivne kontakte između dva susjedna grada u posmatranom razdoblju 14. stoljeća. Kotor je kao središte trgovine posebno plemenitim metalima iz rudnika zaleđa privlačio trgovce iz mnogih gradova, a najviše Dubrovnika. Takođe je autor koristeći rodoslove, utvrđivao identitet i srodničke veze dubrovačkih patricija koji su poslovali u Kotoru, kotorskih plemićkih rodova u Dubrovniku.
Anita Mažibradić, profesorica francuskog jezika I francuske književnosti , je dala i daje veliki prilog arhivistici I historiografiji Boke kotorske
U radu O Plemićkoj porodiciDrago – u Kotoru i Tivtu (XV – XX vijeka) bavi se jednom od najpoznatijih plemićkih rodova srednjovjekovnog Kotora, prateći ih kroz arhivske vijesti dugog petovjekovnog perioda. U kratkom uvodnom uvodnom dijelu istaknuta je palata Drago u Kotoru kao svojevrsni simbol bogatstva , moći I prestiža ovog razgranatog roda, zatim daje pregled dosadašnjih saznanja I svih istraživača , posebno zaslužnog Jovice Martinovića. Članovi obitelji Drago su bili uticajne ličnosti , koji su dali doprinos političkom, ekonomskom I kulturnom razvoju Kotora.Od prve polovine 14.stoljeća ovaj slavni kotorski plemićki rod razgranat je u u tri ogranka:Baldvin,Bazilio iToma. Najviše su se bavili kopnenom I pomorskom trgovinom i bili posjednici nekretnina u gradu Kotoru, Škaljarima na Mulu , a najviše na širem području Tivta: od Veriga do Solila., koje obitelj Drago stječe u 14.stoljeću
Slijedi u hronološkom nizu bilježenje vijesti kroz sačuvanu građu Istorijskog arhiva (Sudsko-notarskespise ). Iz tih kratkih zapisa o imovini, odnosno nepokretnostima, sadržanih u kupoprodajnim ugovorima , davanju zemlje u najam, plaćanja najma, testamentima, itd, koliko god bile sažete I šture sveukupno odražavaju mnoge aspekte života jedne plemićke obitelji, ali i sredine kojoj su pripadali, grada Kotora I njegove okoline.
Prateći podatke o imovini i transakcijama obitelji Drago, može se zaključiti da ekonomska moć slabi tokom druge polovine 17.stoljeća, veliki posjedi na području Tivta u njihovom vlasništvu kupuju Prčanjani koji se zahvaljujući pomorstvu I pomorskoj trgovini uzdižu na ljestvici bogatih I uticajnih Bokelja. Tako Verone sa Prčanja postaju vlasnici najvećeg dijela nekretnina obitelji Drago.Slijedeći arhivske vijesti saznajemo da je plemićki rod Drago u Kotoru nestaje polovinom 19 stoljeća, a da je od nekadaašnjeg slavnog roda ostala jedna obitelj u gradu Trogiru.
Katarina Mitrović, saradnik Centra za istorijsku geografiju I istorijsku demografiju pri Filozofskom fakultetu u Beogradu , dobro nam je poznata dosadašnjim istraživanjima kotorskog srednjovjekovlja, posebno kroz njeno bavljenje temom benediktinskog reda, koje je rezultiralo knjigom Benediktinci na području Barske nadbiskupije i Kotorske biskupije (9. stoljeće – 1571) 2015. godine.
Rad Latinske isprave vladarske kancelarije Nemanjića – korespodencija sa Mletačkom republikom, donosi prepisku srpskih vladara sa mletačkim duždevima I udio učenih Kotorana u protokolarnoj korespodenciji dvije države I njihovih vladara.
(jedno pismo kralja Stefana Dečanskog iz 1330.duždu Frančesku Dandolo o garanciji bezbjednog putovanja preko srpske teritorije mletačkim trgovcima i četiri pisma i posredničkoj ulozi Kotorana koji se u tim ispravama često pominju kao akteri privrednih i diplomatskih poduhvata. Četiri pisma kralja i cara Stefana Dušana: odgovor Duždu Frančesku Damdolo , vezano za traženje nadoknade štete nanesene mletačkom trgovcuod strane jednog vlastelina podanika kralja Dušana.)
Autorka Mitrović se bavi sadržajem pisama , a posebno se zadržava na načinu pisanja , protokolu pisma koja imaju svečani karakter, o čemu svjedoče inskripcije , sa imenima i titulama , kao i salutacije.
Ovi dokumenti , koji se čuvaju kao ovjereni prepisi u Veneciji, i drugi dokumenti iz Nemanjičke kancelarijeupućeni prema vlasti u Veneciji govore o notarskoj vještini pojedinca koji su ih pisali . Katarina Mitrović iznosi i logičnu pretpostavku, potkrijepljenu jakim vezama Kotora i države Nemanjića bili učeni Kotorani ,kojima je bila povjerena diplomatska korespodencija na latinskom jeziku.
Elvira Sorić, sa Sveučilišta iz Dubrovnika, svoju užu znanstveno-istraživačku specijalnost usmjerava ka vojnim i obrambenim sistemima Mletačke republike na području Dalmacije . U radu pod imenom: Omiška artiljerija u generalnom planu mletačkog naoružanja 1754.godine bavi se značajnim geostrateškim položajem grada Omiša , koji je pod vlašću Venecije od 1444.-1797. godine I odbrambenim sistemima koje je Venecija promišljeno podizala da bi zaštitila svoj teritorij.U tom kontekstu je i znanstveni interes ove autorke za naoružanje tj. razne primjerke onovremene artiljerije. Za nas je od posebnog značaja rezultat njenog istraživanja raznih vrsta topova, izrađenih u bronzi, na području Boke kotorske. Među njima su topovi tipa falconet, a dr Sorić je objelodanila da je da je primjerak falkoneta koji se čuva u Muzeju grada Perasta jedini na istočnoj obali Jadrana. To svakako jednom od najpoznatijih muzejskih predmeta peraške zbirke daje još veći ekskluzivitet.
Top of Form Leonid Kampe, je poznat kao poznavalac heraldike u izučavanju grbova bokeljskih plemićkih rodova. Autor je u radu Risanski rodovi u Ilirskom grbovniku obradio risanske plemićke obitelji i detaljno analizira grbove koji se mogu naći u grbovniku Korenić – Neorić, za koji pretpostavlja da je po vremenu nastanka i po sadržaju najsličniji originalnom Ilirskom grbovniku. Ovaj rad nam otkriva jednu manje poznatu I isticanu pojavu plemstva u Risnu, do koje dolazi poslije oslobađanja grada od Turaka, kada Venecija istaknute ličnosti I obitelji daruje posjedima I plemićkim titulama. Autor analizom heraldičke zaostavštine Risna iznosi svoje opažanje da se od 24 risanska roda sa pravom isticanja grbova , čak 8 risanskih rodova nalaze u dostupnim prepisima Ilirskog grbovnika – Ćuković, Dešković, Kovačić, Radić, Salatić, Tičijević, Ugrinović i Vojnović. Rad svakako ne donosi odgovore na sva pitanja ali predstavlja temelj za istraživanje.
(Veliki broj ovih grbova Heyer Von Rosenfeld je objavio i u svom grbovniku “Der Adel des Königreichs Dalmatien” napomenu da ovi grbovi nisu priznati i od strane austrougarskog dvora)
Na kraju posebno bih preporučila vašoj pažnji rad Dr Kristine Puljizović, profesorica filozofije i povijesti, koja problematizira po prvi put temu porođaja I primalja. Njena doktorska teza ”Porođaj u Dubrovniku1815-1918. pretočena je 2015. u knjigu koja predstavlja novitet uokviru hrvatske historiografije. U tom smislu je rad Primalje i primaljstvo u Kotorskom okrugu prema izvještaju okružnog poglavara 1836.godine vrijedan prilog za povijest medicine svjedočanstvu o rađanju, i porođaju kao uzvišenom događaju čovjekova života i primaljstvu kao jednom od najhumanijih zanimanja. Sve kroz sačuvani Izvještaj o stanju u primaljstvu i brojnosti primalja koji su trebali, na traženje dalmatinskog protomedika, poslati svi okružni poglavari u Dalmaciji. Izvještaj kotorskog okružnog poglavara ukazuje da je stanje u Kotoru nije bilo na nivou Dubrovnika i Zadra i iznosi potrebu za zapošljavanjem 10 školovanih I licenciranih primalja u Kotorskom okrugu.
Kotor,1.07.2020.
/M.Mihaliček Predstavljanje Bokeškog ljetopisa/
