Sretan ti rođendan, Hrvatska!

Pjesma o mojoj zemlji 

Kad kažem H r v a t s k a
ja ne mislim na ništa veliko
ni na brda, ni na doline
jer nema brda, ni dolina
toliko velikih koliko je velika
ta moja Riječ

kad kažem H r v a t s k a
ja ne sanjam ništa vječno
ni prošlo, ni buduće
jer i buduće će jednom
biti prošlo, a što je prošlo
prošlo je jednom zauvijek

kad kažem H r v a t s k a
ja ne urlam kao oni
koji šuplje riječi
bacaju u vjetar

kad kažem H r v a t s k a
srce to žubori sasvim tiho
s više sjete, i strepnje
no prkosa

kad kažem H r v a t s k a
ja znam da to sam ja
moja sestra i moj brat
kao i milijuni drugih
iz zadnjeg vagona nekog vlaka
koji putuju za negdje
gdje ih ne čeka nitko

kad kažem H r v a t s k a
ja čujem glas iz zadnje palube
u mračnoj utrobi nekog davnog
i dalekog parobroda
čija sudbina je vrlo slična
onoj Titanika

kad kažem H r v a t s k a
ja gotovo pipam koliko je život surov
i kako su samo krv, znoj i suze
vredniji od dragulja

kad kažem H r v a t s k a
moja pjesma od sebe se sama
i pjeva i plače

kad kažem H r v a t s k a
da bi moja zemlja bila lijepa
ja znam kako, i za sebe i za druge
u toj pjesmi više no igdje
moram, moram, moram
biti Čovjek

Vinko Kalinić