Kako je nastao časopis Hrvatski glasnik?
Hrvatsko građansko društvo Crne Gore- Kotor osnovano je 23. lipnja 2001. godine. Osnovno pitanje koje se postavilo pred članove UO odnosilo se na informativnu djelatnost i način upoznavanja članstva i svih relevantnih institucija sa radom Društva.
Tadašnji predsjednik Društva Tripo Schubert se sastao početkom 2002. godine s Tomislavom Grgurevićem, poznatim novinarom i publicistom iz Kotora, kao i s Lukom Cikom, tadašnjim predstavnikom Društva u Hrvatskoj, u restoranu „Galion“ u Kotoru, kako bi razmotrili način informiranja, s obzirom da su dotadašnje aktivnosti Društva već uvelike privukli pažnju javnosti i Institucija u Crnoj Gori i Hrvatskoj, kao i velikog broja članstva.
Složili smo se da bi bilo najbolje početi s izdavanjem publikacije. Nakon što su članovi Upravnog odbora prihvatili taj prijedlog, formirana je redakcija u sastavu: Tripo Schubert, Dario Musić, Silvio Marković, don Srečko Majić, Siniša Luković i Neven Staničić. Za urednika je izabran Tomislav Grgurević. Redakcija je usvojila programsku koncepciju publikacije, kojom će se poštivati osnovna načela nacionalne, kulturne, duhovne i vjerske tolerancije. Osnovni zahtjev je bio da Časopis bude informativno glasilo koje će unapređivati odnose među narodima i narodnostima u Crnoj Gori i raditi na jačanju veza između Crne Gore i Republike Hrvatske,te informiranju hrvatske zajednice u Crnoj Gori, čitatelje u Republici Hrvatskoj i drugim državama o događajima u Crnoj Gori koji su vezani za život Hrvata. Poseban akcent je bio na afirmaciji dostignuća Hrvata u Crnoj Gori u prošlosti. Jedan od osnovnih zahtjeva je bio da Časopis bude tiskan na književnom hrvatskom jeziku, osim u slučajevima kada autori tekstova traže objavljivanje na vlastitom jeziku. Dogovoreno je da se publikacija,zbog financijskih problema, u početku tiska na cca 30 strana u crno-bijeloj tehnici s naslovnicom u koloru i da izlazi jednom u dva mjeseca, s trajnom orijentacijom da se, kada to dozvole uvjeti, tiska mjesečno.
Članovi redakcije su jednoglasno odlučili da se Časopis nazove „Hrvatski glasnik“-glasilo Hrvata Crne Gore. Ovakva koncepcija izdavačke djelatnosti Društva jednoglasno je prihvaćena od strane Upravnog odbora.
Nakon odabira lektora, dogovora s agencijom „Tricen“ iz Kotora za rad na dizajnu i pripremu za tisak, kao i tiskare „Art Galery“ iz DonjeLastve, pripremljen je prvi broj časopisa koji je izišao iz tiska 7. veljače 2003. godine u nakladi od 1000 primjeraka, na 32 stranice u crno-bijeloj tehnici s naslovnicom katedrale Sv. Tripuna u koloru.
Časopis je promovirao urednik Tomislav Grgurević na godišnjoj Skupštini u Tivtu, 1.ožujka 2003. godine. Na naše veliko zadovoljstvo i uz veliko zanimanje članova Društva, cijelatiraža je praktično „planula“. To nas je ohrabrilo i potaklo da nastavimo još većim intenzitetom.
Interesantno je spomenuti u kakvim se uvjetima pripremao časopis. Postojao je samo ljudski potencijal-članovi redakcije i glavni urednik, koji su radili volonterski, bez prostora, bez nužne opreme. Tomislav Grgurević je boravio u Domu starih u Risnu i tekstove tipkao na staroj pisaćoj mašini „Oliveti“.Tekstove smo dostavljali agenciji „Tricen“ gdje su pretipkavani na računaru, dostavljani na korekturu i lekturu, zatim na dizajn i pripremu za tisak i na kraju na tiskanje.
Tomislav Grgurević je uređivao prvih 10 brojeva, jer je zbog bolesti morao prekinuti dalji rad. Umro je u siječnju mjesecu 2009. godine u 74. godini.
Do izbora novog urednika, rad na pripremi Glasnika nastavili su Dario Musić, kao tehnički urednik i Tripo Schubert, kao vršitelj dužnostiurednika, volonterski, u vremenu od rujna 2004. do svibnja 2006. godine, u kojem periodu je tiskano 11 brojeva Glasnika.
Nova urednica Tamara Popović je stupila na dužnost u srpnju 2006. godine i na toj dužnosti ostala do ožujka 2011. godine.
Uređivanje Glasnika nakon njenog odlaska preuzima kolektivno uređivački odbor, s Joškom Katelanom kao vršiteljem dužnosti urednika.
U siječnju 2012. godine Upravni odbor Društva postavlja za glavnu urednicu Tijanu Petrović, koja honorarno uređuje časopis do današnjih dana. Članovi Uređivačkog odbora su: Joško Katelan, Marija Mihaliček, Danijela Vulović, VivijanVuksanović i Tripo Schubert.
Na žalost, uvjeti za rad na pripremi časopisa se nisu promijenili, tako da urednica i članovi redakcije obavljaju svoju dužnost kod kuće na svojim računarima.
Tijekom ovih 14 godina tiskanja Časopisa mijenjale su se i osobe koje su radile na dizajnu, kompjuterskoj pripremi, korekturi, lekturi i najzad na tiskanju. Kao što smo gore napomenuli, prva agencija koja je radila dizajn i pripremu za tisak je „Tricen“ –Dubravko Stamatović iz Kotora. Glasnik smo tiskali u „Art Galery“, zatim u „Cicero“ iz Cetinja, pa „Biro konto“ iz Igala, da bi dolaskom urednice Popović, svi ovi poslovi prešli u podgoričke firme: Studio „Who“, „Studio“, „Radionica LCG“, „Grafo Bale“, a zatim nakon njenog napuštanja funkcije urednice, Uređivački odbor se odlučuje ponovo za firmu „Biro konto“ iz Igala, u kojoj se na opće zadovoljstvo svih nas, na suvremeni načinradidizajn, priprema za tisak, tiskanje i uvezivanje na suvremeni način.
Zahvaljujući Fondu za zaštitu i ostvarivanje manjinskih prava Crne Gore, Državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske, sponzorima i donatorima, Časopis se od 2012. godine tiska kao mjesečnik i uistinu je postao zrcalo hrvatske manjine u Crnoj Gori.
Jedna od karakteristika Hrvatskog glasnika je da u njemu surađuju autori iz raznih profesija i svih sredina i da za svoje priloge ne traže honorar. Do sada je registrirano preko 190 autora, koji svoje priloge dostavljaju bez honorara. S druge strane članovi uređivačkog odbora rade volonterski, redakcija nema prostor za rad, već se najveći dio posla obavlja u kućama i na njihovoj opremi. Zbog financijskih razloga, redakcija nije u mogućnosti posjedovati dopisništvo u gradovima Crne Gore gdje žive Hrvati, tako da se prilozi obezbjeđuju osobnim kontaktima i dostavljaju elektronskom poštom.
U pravilu, tekstovi se lektoriraju na književnom hrvatskom jeziku, dok se u pojedinim tekstovima dozvoljava upotreba „bokeškog“ govora u želji da se on očuva kao kulturna nematerijalna baština. Neki, pak, tekstovi, čiji su autori pripadnici drugih nacionalnosti, tiskaju se na njihovom materinjem jeziku, što je u suglasnosti s usvojenom izdavačkom politikom.
„Hrvatski glasnik“ se dostavlja na adrese svih državnih institucija u Crnoj Gori i Hrvatskoj, kao i svim bibliotekama, pretplatnicima u Hrvatskoj, Crnoj Gori, Srbiji, Holandiji, Italiji, Kanadi, Americi, Australiji…
